29. 8. 2015.

Strah, saveznik ili protivnik?


Dok je našim precima u divljini, strah bio od suštinskog značaja za opstanak, koliko nam danas u moderno doba, strah zaista pomaže kada nismo u životnoj opasnosti?






Svakodnevna strepnja               

                            
Ono čega se većina najviše plaši, dok ide dobro utabanim putem svakodnevne rutine, je strah od neuspeha. Svako bi voleo da ima kvalitetniji život, dovoljno novca za nešto više od pukog preživljavanja i mogućnost za putovanjima, makar dva puta godišnje. A šta nas sprečava da dostignemo ono za čime žudimo? Strah od promena! Lažna sigurnost nas drži podalje od ostvarenja sopstvenih ciljeva, Svako nešto želi i priželjkuje. Ja još nisam upoznao osobu, da ima baš sve i da joj ništa više ne treba.

Ono što nas koči od bilo kakvog napretka, je nedostatak hrabrosti da se izadje iz šablona i bar pokušati da se uradi nešto, što bi kao što to uglavnom biva, pokrenulo lavinu neočekivanih okolnosti. Koje vode do  krajnjeg cilja. Zato se govori za nekoga ko uspe, da je imao sreće. Ja to ne bih nazvao srećom, nego odlučnošcu. Zato i ne može svako da istraje. Zapravo on to i može, ali ko je lud da trči punim sprintom ka neizvesnom, kada može da sedi zavaljen u fotelji uz omiljenu TV emisiju. Jer zaboga, ko smo mi da napravimo promene?!




Shvati da možes

 

Na koji način je najlakše držati stanovništvo pod kontrolom? Jedan deo će slepo verovati svemu što marionete u medijima iznose javnosti. Drugi deo, znatno manji, koji je malo svesniji situacije, će biti sputavan na sve moguće načine, naočigled svima, da ne uspe u nameri da se prikaže prava slika društva i njene potpune kontrole, Podizanje svesti i izlazak iz mraka, to je ono čega se svaka vlast boji. Da prestravljeno stado ovaca ukapira da je u većini i da je jako malo dovoljno za ...




26. 8. 2015.

Zašto je život u Srbiji težak?



Srbi su čudan narod. Istorija nam je pokazala da su ljudi iz ove male, a velike zemlje, napravili značajne inovacije u maltene svim sferama današnjice.  Što se toga tiče neću ulaziti u detalje. Dela govore sama za sebe. Putovao sam po Srbiji, doduše ne toliko koliko bih želeo, ali ono sto me je uvek fasciniralo je gostoprimstvo i ljubaznost ljudi koje sam sretao na mojim proputovanjima. Dok je u našem glavnom gradu totalno druga priča, ali o tome neki drugi put.






Imamo izreku “ Da komšiji crkne krava”, a opet kada se nadjemo u nekoj velikoj nevolji, kao sto je rat ili neka velika vremenska nepogoda, svi su kao jedan. I to je poenta ovog teksta. Zašto smo toliko netrpeljivi  jedni prema drugima? Zašto svako misli da imaj najveći problem na svetu? I pored svega toga, teme razgovora prosečnog stanovnika su stvari koje se dešavaju na nekoj sportskoj utakmici, muzičkoj ili reality emisiji. Ne mogu da se načudim sa kakvim temama se ljudi zanimaju. A sa druge strane tu je konstantno nametanje prividnih problema, tipa- redovno plaćanje astronomskih računa, maksimalan trud i zalaganje na poslu. Za mizernu ili nikakvu nadoknadu, školovanje koje je takvo da provideš “ učeći” pola života, ali nekim čudom nemaš pojma šta si to naučio…





Ono što hoću da kažem je, da kada bi svi sagledali problem iz drugog ugla, uočili bi da sami sebi stvaramo problem- stresom. Po meni on je glavni, ali ne i jedini krivac sve većeg porasta raka u Srbiji.
Da ne davim više, dolazim do završne reči. Ljudi treba više da cene ono što imaju, nego da jure za nečim što misle da im je neophodno za preživljavanje. Ophodi se prema drugima onako kako bi voleo da se prema tebi ophode. Život je jedna velika igra, samo treba shvatiti to. Promene neće doći same od sebe. 


Ako osećaš neku prazninu u sebi, zapitaj se dobro šta bi ti pomoglo.
“Ako mislite da ste suviše mali da bi napravili promenu, probajte da spavate sa komarcem”. 
–Dalaj Lama