Dok je našim precima u divljini, strah bio od suštinskog
značaja za opstanak, koliko nam danas u moderno doba, strah zaista pomaže kada
nismo u životnoj opasnosti?
Svakodnevna strepnja
Ono čega se većina najviše plaši, dok ide dobro utabanim putem svakodnevne rutine, je strah od neuspeha. Svako bi voleo da ima kvalitetniji život, dovoljno novca za nešto više od pukog preživljavanja i mogućnost za putovanjima, makar dva puta godišnje. A šta nas sprečava da dostignemo ono za čime žudimo? Strah od promena! Lažna sigurnost nas drži podalje od ostvarenja sopstvenih ciljeva, Svako nešto želi i priželjkuje. Ja još nisam upoznao osobu, da ima baš sve i da joj ništa više ne treba.
Ono što nas koči od bilo kakvog napretka, je nedostatak hrabrosti da se izadje iz šablona i bar pokušati da se uradi nešto, što bi kao što to uglavnom biva, pokrenulo lavinu neočekivanih okolnosti. Koje vode do krajnjeg cilja. Zato se govori za nekoga ko uspe, da je imao sreće. Ja to ne bih nazvao srećom, nego odlučnošcu. Zato i ne može svako da istraje. Zapravo on to i može, ali ko je lud da trči punim sprintom ka neizvesnom, kada može da sedi zavaljen u fotelji uz omiljenu TV emisiju. Jer zaboga, ko smo mi da napravimo promene?!